Tehnička škola Slavonski Brod

Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa obilježava se 2. veljače u svim državama svijeta. Na taj dan 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru donesena je Konvencija o zaštiti vlažnih staništa, koju je do danas potpisalo više od 159 zemalja, među kojima i Hrvatska.

Povodom obilježavanja ovog važnog ekološkog datuma, učenici 1.e razreda u sklopu izbornog predmeta ekologija u prometu uredili su pano u holu škole. Ovim su htjeli naglasiti važnost očuvanja močvarnih staništa i zaštite prirode, te ostale učenike podsjetiti na ovaj važan dan. 

Na močvare se dugo gledalo kao na beskorisne površine štetne za čovjeka. Mnoge države pokušavale su se riješiti močvara i pretvoriti ih u poljoprivredne, korisne površine. No, u isto vrijeme tekli su suprotni procesi koji su imali za cilj zaštititi močvare, kao vrijedne prirodne ekološke sustave.

Ramsarska Konvencija je sporazum koji čini okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i razumnom iskorištavanju močvara. Među 116 zemalja koje su potpisale Ramsarsku konvenciju nalazi se i Hrvatska, a na Ramsarskom popisu su i naša močvarna područja poput Crne Mlake, Donji tok Neretve, Kopački rit, Lonjsko i Mokro polje.

Cilj Ramsarske Konvencije je upisati što je moguće veći broj močvara koje zadovoljavaju postavljena mjerila Konvencije.

Prema Ramsarskoj konvencija (Članak 1.1) definicija močvare glasi: “U smislu ove Konvencije močvarna staništa obuhvaćaju područja močvara, cretova, tresetišta ili vode, kako prirodna tako i umjetna, stalna ili povremena, sa stajaćom ili tekućom vodom, slatkom, bočatom ili slanom, uključujući područja morske vode duboke do šest metara za vrijeme oseke.“

Da se uoči vrijednost i važnost močvara dovoljno je samo navesti kako su one staništa velikog broja ptičjih vrsta. Tako, primjerice, na europskim močvarama obitava i gnijezdi se skoro 45 posto svih ptičjih vrsta na tom području. No, na močvarama i drugim vodenim površinama nije prisutna samo bogata ornitofauna. Na tim područjima rastu posebne biljne vrste, praćene i specifičnim životinjskim vrstama, posebno ribama i beskralješnjacima. Močvarna staništa su  najugroženiji ekološki sustavi - zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernog iskorištavanja njihovih bogatstava. Naime, u posljednjih 50 godina izgubljeno je 50 posto močvarnih područja u svijetu. Stoga je svrha Konvencije osigurati njihovo očuvanje i razumno iskorištavanje.

Močvare su veoma važne zbog svojih ekoloških svojstava, funkcija i gospodarskih vrijednosti, a ubrajaju se među najugroženije ekosustave zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernog iskorištavanja njihovih resursa. Podsjetimo se stoga 2. veljače močvara te njihove krajobrazne, ekološke i kulturno-povijesne vrijednosti.