Ideju da ove godine svojim odricanjem pomognu Ivanu dala je njegova susjeda Dragica Puškarić, koja je učenica te škole. Dirnuta gestom kako učenika tako i profesora na čelu s ravnateljicom Janjom Brekalon Ivanova je majka posvjedočila kako unatoč tragediji i boli koju već dvije godine proživljava s cijelom obitelji, ne gubi nadu i vjeruje da se Ivanu može pomoći. U tome joj najviše snage daje molitva i vjera u Boga, a i mnogi dobri ljudi koji su im dosada na razne načine pomogli. Naime, Ivan je prije dvije godine nakon skoka u rijeku Savu, lupio glavom u sprud, te drugoga dana ostao potpuno nepokretan. Nakon teških operacija, više od 40 puta vraćali su ga u život, jer mu je srce prestajalo raditi, a kako ga nisu smjeli micati, boraveći u bolnici dobio je dekubitus. Nakon bezuspješnog liječenja te bolesti u našim bolnicama, roditelji su odlučili odvesti ga u kliniku Notvil u Švicarsku na liječenje. Kako jedan dan boravka u toj bolnici stoji 2000 franaka, što je za njihova primanja uz školovanje dviju kćerki bilo nemoguće, odlučili su pomoć tražiti kroz humanitarne akcije. U pomoć su im priskočili prvo domaći mještana, a poslije su organizirane brojne humanitarne akcije. Svjesna kolika je moć medija, sestra Emanuela sve je informacije o toj bolesti tražila preko interneta te slala mailove za pomoć. „Mnogi su nam pomogli kako u Hrvatskoj tako i u dijaspori te je Ivan danas u Švicarskoj i čeka operaciju. No, kako će na liječenju morati ostati i nekoliko tjedana potrebna nam su velika financijska sredstva. Iznenadilo nas je spremnost ljudi da pomognu. Odazvale su se brojne osnovne i srednje škole u Hrvatskoj koje su o Ivanu saznali preko DVD-a koji je snimila Hrvatska televizija, a posebno su dirljivi crteži djece iz vrtića koje smo proslijedili Ivanu, a koji su puni optimizma i nade. Iako nam je teško primati pomoć, dokle god ima nade, želimo učiniti sve kako bi pomogli Ivanu da barem može sjesti u kolica i disati bez aparata“, kazala je Ivanova majka Ankica koja je unatoč suzama u očima ne prestaje gubiti nadu, napose jer Ivan kojega su u selu svi voljeli ima, kako je rekla, snažnu volju za život.  

Učenici kao i profesori Tehničke škole već godinama nekoliko puta u godini organiziraju slične humanitarne akcije kojima pomažu kako svoje siromašnije učenike, tako i one za koje u gradu znaju da su u potrebi. Za istaknuti je da su prošle godine pokrenuli akciju pomoći djeci u Beninu te danas pomažu školovanje gotovo cijelom jednom razredu djece kojima su kumovali.

 Brankica Lukačević